Viški boj

Planinareći po našem lijepom otoku, ne samo da uživamo u njegovim prirodnim ljepotama, već se tu i tamo čuje koja riječ iz slavne povijesti našeg otoka.

Prolazeći rutom Komiža-Barjaci-Dragodid, preko rta (punte) Knez-rat ili kako mi u Komiži kažemo preko Manjareme , s desne strane se gordo uzdižu, prkoseći vremenu, ostaci tvrđave (fortice) koja i danas svjedoči o, za hrvatske mornare, slavnom Viškom boju.

Viški boj - je poznata pomorska bitka kod otoka Visa, između talijanske i austrijske flote. Sklopivši s Pruskom (8.travanj 1866.g.) savez protiv Austrije, Italija planira, pobjedom nad austrijskom flotom, postati gospodarica cijelog Jadrana te otjerati Austrijance iz Dalmacije. Cijela talijanska javnost je bila uvjerena da će njihova jača flota lako potući austrijsku ali odluka talijanske Vlade o napadu na ˝Gibraltar Jadrana˝, o desantu i osvajanju Visa, bila je nepromišljena i nepripremljena. 16. srpnja 1866.g. pod zapovjedništvom admirala Persana, iz Ancone isplovljava talijanska flota u pravcu otoka Visa.

Ujutro, 18. srpnja, talijanska flota je plotunima sa svojih brodova bombardirala utvrde na Visu. Za tu priliku na Visu su podignute dobro čuvane utvrde i to: četiri u Visu, dvije u Komiži – jedna od njih je Manjarema - i dvije u Rukavcu. Manjarema je imala 8 topova. Persano šalje dva broda, Terribile i Varese da zauzmu Komižu; oni otvaraju vatru na utvrdu Mangiaremi (Manjarema), no zbog njenog odličnog položaja - bezuspješno. Shvatili su da su komiška utvrđenja previsoko nad morem i izvan njihova dometa. Nakon dva sata borbe ispaljeno je još nekoliko plotuna, ali odustaju i kreću put Rukavca u pomoć admiralu Albiniju.

Na slici je jedna od okolopnjača čiju su izgradnju Talijani naručili u New Yorku.

Ponovni pokušaji osvajanja i iskrcavanja talijanskih snaga na otok nisu uspjeli. Bombardirani topništvom s brodovlja, sve što je na Visu moglo bježati, uteklo je u brda pred talijanskom artiljerijom. Stanovništvo se skrilo po špiljama, zapaljene su šume na Visu, a ta strašna trešnja i grmljavina čula se na Hvaru, Braču, Šolti, Korčuli. Mukli jek čuo se sve do Zadra. Toga dana u tvrđavi George, koja je već izgubila polovinu topova i petinu posade zapovjednik tvrđave naredio je vojnicima da unište preostale topove, kako ne bi pali Talijanima u ruke. Junačka tvrđava dalje se branila puškama. Nakon sedam sati neprekidne bitke, Persanova se flota u sumrak povukla na pučinu. Iza nje je ostala neviđena pustoš. Samo je Re d'Italia prvog dana opsade ispalila 1300 topovskih zrna. Spustila se noć u kojoj je Vis gorio u plamenu. Posvuda je stršalo crno drveće. Zemlja je bila izrovana granatama a čitav se krajolik pomiješao s dotad neviđenom tugom. Persano je bio uvjeren da će tog dana sve ići glatko, kao na paradi. Siguran u pobjedu, još je prošle noći poslao u Anconu izvješće s porukom: ˝Jadranski Gibraltar svladan˝.

U međuvremenu je 20.srpnja stigla pred Vis austrijska flota pod zapovjedništvom admirala Tegetthoffa.

Admiral Wilhelm von Tegetthoff, najmlađi od svih austrijskih admirala, rođen u Mariboru, postao je zapovjednikom flote sa 39 godina. Svojim borbenim postrojem ˝ u klin˝, i načinom ˝borbe u metežu˝, na blizinu, karakterističnom za antičke pomorske bitke, potpuno je iznenadio talijanskog zapovjednika, koji je zbunio svoju flotu ne objavivši da se sa zapovjednog broda ˝Re d'Italia˝ prekrcao na oklopnjaču “Affondatore”, pa njegove naredbe ostali zapovjednici nisu slijedili.

Situaciju je iskoristio Tegetthoff i udarom kljuna austrijskog broda, ˝Ferdinand Max˝ je potopio ˝Re d'Italia˝ s 378 članova posade i ˝Palestro˝ na kojem je poginulo 228 članova posade.

Odnos snaga u Viškom boju bio je znatno u korist Talijana. Austrijska flota je brojila 27 brodova, 532 topa i 7 841 mornara, a talijanska 34 broda, 645 topova i 10 886 mornara.

U borbi broda protiv broda, admiral Tegetthoff nanio je teški poraz Talijanima, potopljeni su im veliki brodovi i oklopnjače, a ostali brodovi pretrpjeli su znatno oštećenje. Talijanski zapovjednik, admiral Persano se morao povuci u Anconu.

Talijanska flota u luci Ancona nakon povratka iz Viške bitke.

Pobjeda Austrije je veličanstveno proslavljena, a isto je tako obavljen i pokop poginulih mornara na groblju u Visu. I danas o tome svjedoči nadgrobni spomenik na Prirovu, podignut 1867.g. koji se ističe usnulim lavom.Viška bitka je bila prva koja se nakon Trafalgarske bitke 1805. vodila na pučini, bila je prva bitka oklopnih brodova u povijesti, prva bitka u kojoj su upotrebljeni topovi s užljebljenim cijevima, posljednja bitka u kojoj je prevladala taktika ˝borba u metežu˝ i primjenjena taktika udara kljunom u bok drugog broda.

Top iz vremena Viške bitke i danas stoji ispred kaštela - utvrde u Komiži

U znak zahvalnosti, u čin viceadmirala Tegetthoff je promaknut odmah 21.srpnja o čemu ga je Car izvijestio brzojavom. Austrijska ratna flota se u fažansko sidrište pobjedonosno vratila 22. srpnja, gdje je oduševljeno dočekana. Tom je pobjedom Beču osigurana polustoljetna vladavina nad Jadranskim morem, a Italija je odustala od osvajanja Visa, ne ostvarivši namjeru da zagospodari Jadranskim morem. Vec 25. srpnja sklopljeno je primirje između Austrije i Italije. Persanu se poslije sudilo i odlukom senata izgubio je čin i položaj. Od tog vremena Vis se često spominje kao Jadranski Gibraltar, zbog svog geografskog i strateškog značaja. Iako je taj boj vođen u ime austrijskog dvoglavog orla, on je u našem narodu shvaćen i kao borba protiv talijanskog posezanja za našim otocima i obalom. To je bilo i stoga što su osim viših časnika, većinu posade u austrijskoj ratnoj mornarici činili hrvatski mornari — među 7841 članom posade na austrijskim brodovima bilo je oko 5000 Hrvata, iz Istre, Priorja i Dalmacije.

Proslava obljetnica i danas se obilježavaju u gradu Visu, kada nas pohode uvaženi gosti iz Austrije u tradicionalnim odorama.

Dvije godine poslije, Austro-Ugarska Monarhija u cijelosti je razoružala Vis i porušila sve tvrđave i baterije, osim tvrđave George i Gospine batarije. Trebalo je proći 139 godina da podvodni istraživači na morskom dnu nađu znamenitu Re d'Italiju iz Viške bitke. Kako bi je zaštitili, točnu su lokaciju zadržali u tajnosti, a brod nisu dirali. ˝Cilj je ekspedicije bila zaštita podvodne arheološke baštine i nikakvo oskvrnjivanje nije dolazilo u obzir˝. Je li Persano ostavio više od samo admiralske zastave na Re d'Italiji prilikom ukrcaja na Affondatore neposredno prije početka Viške bitke 20. srpnja? Spekulacije o blagu vrijednom današnjih 20 milijuna Eura će neko vrijeme ostati tajnom.

VIŠKA SE BITKA IZ 1866. I DANAS PROUČAVA NA VOJNIM AKADEMIJAMA SVIJETA.

P.S. Interesantan podatak je ime tvrđave - MANJAREMA - za koju po predaji naših starih kažu da je dobila ime po maloj siki-stijeni u moru podno tvrđave. U vrijeme kad su brodovi vozili na vesla, često je za slaba vremena, kad se veslalo ˝uz kraj˝ ( uz obalu), veslo znalo zapeti za tu malu siku i puknuti, pa se u narodu slikovito govorilo ˝da jede vesla˝, što se u prijevodu na talijanski kaže ˝manja rema˝. Po toj stijeni u moru za koju su zapinjala vesla nazvalo se i područije iznad Knez-rata – Manjarema.
Vezano za spomenutu tvrđavu u Komiži, od Viškog boja datira i familijarni nadimak Majaremini, jer je jedan od predaka Fadićevih, branio tvrđavu od neprijatelja.