Ovu priču ispričao je Tone Božanić Girica
koji je živio od 1902 - 1988 g.

Bio jedan stariji mladić koji je živio s majkom u Dragodidu. Imao je jednu ˝kenjicu˝- magarca, s kojim bi uvijek išao u šumu po drva. To mu je bio posao, i od toga je živio.

A onda je mu je umrla majka i on je ostao sam, a susjedi pokraj njega :
- Prijatelju Jure, ma oženite se!
- Ma šta ću ja tu jadan, siromašan, ja to ne znam, ja nikad nisam bio sa ženskima. - Tako je prošlo neko vrijeme, a on je i dalje živio sam i svaki dan i svaki dan išao po drva sa svojom ˝kenjicom˝. Kenjica je bila stara životinja i krepala je - kenja je krepala. A susjedi kraj njega opet:
Prijatelju Jure, ma oženite se, ma oženite se. Otiđite u drugo selo i tamo se oženite. I tako na velike muke nagovorili ga oni i on je otišao u drugo selo i tamo se oženio.
Doveo je mladu kući. Ali on spava u svome krevetu, a ona u svom. Prvu noć tako, drugu tako, pai treću....i što se dogodilo - ona se razbolila. I pitaju njega susjedi:
- Prijatelju Jure ma što je sa ženom?
- A ja ne znam što je s njom. Izgleda da se razbolila.
- Ako se razbolila idite po doktora. - Otišao on po doktora. Došao doktor i pita ženu šta joj je.
- A ona će: Gospodine doktore, ovo smo se tri - četiri mjeseca oženili, ali on uopće ne mari za mene.
- Ništa, ništa, ja ću ga naučiti. Ništa se vi ne brinite. - I doktor je pozvao Jureta malo na stranu.
- Prijatelju Jure, vi to trebate tako i tako, tu i tu, tu i tu napravit.
- A šta tako to treba? - začudio se Jure. - Nisam ja znao. - Sad kad je doznao jedva je čakao da se smrači, jer je doktor rekao da se to po noći radi.
Kad se smračilo, legao on kod žene. Izvrtio ju je sad vamo - sad namo, ma nemilo. E, ujutro žena se diže - ozdravila.
- A šta je, prijatelju Jure od žene? - pitaju susjedi,
- E susjedi moji šta je bilo. Loše je bilo, ma sad je hvala bogu, dobro. Sad je ozdravila.
- A od čega je bolovala?
- Tako i tako, tu i tu....ali da sam ja znao da se od ovog lijeka ozdravlja nebi meni ni kenja krepala!