Ručak na Velom Barjaku |
Ovo je istinita priča nastala iz ideje prof. Joška Božanića, koji ju je poslušao, snimio i zapisao u knjizi: Komiške facende, da bi baštinio govor i događaje naših predaka. |
Ovu priču ispričao je Dinko Božanić Pepe
Ja sam ih gledao iz prove. Barba Šime lovi a majka i teta Bartula voze. Kao da im i sad vidim suknje, sve do samog poda, bile su duge i naborane. A vesla škripe. Nije bilo čime podmazat, nije bilo masti. Oni voze: kmiiiii - kmi - kmi - kmi - kmiiii - kmi. I ulovili smo crnjule. Sjećam se kad su me iskrcali na kraj. Nisam mogao sam iskočiti. Iskrcali smo se da ispečemo ribu, ma tko će čekati da se dođe do kuće, iskrcali smo se na Veli Barjak i trebalo je tu ispeći ribu i najesti se, a poslije možda uspijemo još nešto uloviti. Nije to bilo kao danas na motorni pogon, daleko je bilo do Perne na vesla, a glad je. |
Fascinirala me ova priča od koje smo mi miljama i miljama daleko. Danas je samo potrebno otvoriti frižider i ..... premalo cijenimo kruh naš svagdašnji, i previše stvari uzimamo zdravo za gotovo. Okrenimo se malo oko sebe i pogledajmo tko je taj čovjek pored nas i što nam ima za reći. Možda jedan mali osmjeh, pružena ruka ili zagrljaj mogu nahraniti nečiju gladnu dušu. Danas nismo više gladni kruha, ili porcije crnjula! |
![]() |